OČUVANJE PASMINE

Bosanski brdski konj je jedna od rijetkih autohtonih pasmina konja na području Balkana. Uzgoju ovoga konja u prošlosti se poklanjala velika pažnja jer je to konj koji je stoljećima bio vjerni pratilac ljudi koji su živjeli u brdskim i planinskim područjima Jugoslavije. U tim područjima tada nije bilo uređene putne mreže pa je konj bio jedino sredstvo za prenos ljudi i tereta po tim bespućima. Pored toga, ovaj konj se je koristio za obavljanje svih poslova u poljoprivredi i šumarstvu. Može se slobodno reći da je život u ruralnim područjima bio nezamisliv bez ovih konja koji su se lahko kretali i po najnepristupačnijim vrletima. Skoro da i nije bilo seoskog domaćinstva koje nije imalo barem po jednog konja, a nisu bila rijetka domaćinstva koja su imala u svom posjedu i po nekoliko desetina konja. Krajem pedesetih godina prošlog stoljeća brojnost pasmine bila je cca 500.000 jedinki, ali se, izgradnjom putne mreže i uvođenjem mehanizacije u poljoprivredu i šumarstvo, njihov broj počeo naglo smanjivati. Na taj proces su uticale velike migracije stanovništva iz sela u gradove i preveliki izvoz u okolne zemlje, posebno u Italiju.
Iako nema preciznih podataka pretpostavka je da je prije posljednjeg rata na području Jugoslavije bilo oko 20.000 konja bosanske brdske pasmine. Kao i u svakom ratu, tako i u ovome visoku cijenu ljudske gluposti su platili konji pa ih je rat preživjelo svega nekoliko hiljada. Ali tek ono što je uslijedilo poslije završetka rata u uzgoju Bosanskog brdskog konja bilo je poražavajuće – od njega su svi digli ruke. Nikome iz organa vlasti nije palo na pamet da je to vrlo vrijedna autohtona pasmina i da bi je trebalo zaštititi. Novoformirana kasta bogataša nabavila je trkaće konje kao znak prestiža. Od dvije državne ergele koje su do rata bile aktivne, jedna je potpuno ugašena jer su konji sa te ergele iz Han Pijeska odvedeni u Srbiju i tamo im se gubi svaki trag. Druga eregela „Borike“ je nekako preživjela rat i vrlo dobro funkcionisala do 2011. godine, tada mijenja vlasnike i postepeno počinje da propada.
U borbu za spas Bosanskog brdskog konja, tih godina uključilo se je nekoliko rijetkih ljubitelja ove pasmene među kojima su najveći doprinos dali Dolinšek Anton iz Slovenije i Enver Žiga iz Sarajeva.
Da bi pomogli očuvanju ove dragocijene pasmine u ergeli „Žiga“ je utvrđen kao prioritetan zadatak povećanje brojnosti pasmine putem vlastitog uzgoja u čistoj krvi i povećanje broja uzgajivača putem popularizacije pasmine i upoznavanja šire javnosti sa osobinama ovih konja. U tom cilju smo uspjeli ostvariti i dobru saradnju sa Ministarstvom poljoprivrede koje je Bosanskog brdskog konja uvrstilo u sistem poticaja za 2017. I 2018. godinu.